уторак, 25. септембар 2018.

Tuga koju trenutno osjećam se ne može izmjeriti :(… Nakon što smo se vjenčali, jedina želja mog muža i mene bila je da postanemo roditelji, ali godine


Tuga koju trenutno osjećam se ne može izmjeriti :(… Nakon što smo se vjenčali, jedina želja mog muža i mene bila je da postanemo roditelji, ali godine su prolazile, a ja nisam mogla da ostanem trudna. 23 godine braka, probali smo sve što nam je iko rekao, pili razne lijekove, koristili razne trave, više puta išli na umjetne, vantjelesne oplodnje, ma sve… ali džaba. Međutim prošle godine sa punih 45 godina nekim čudom sam ostala trudna, trudnoću iznijela bez problema, rodila prelijepu ZDRAVU kćerkicu bez ikakvih komplikacija, ali… treći dan nakon što smo ja i naša kćerkica došle kući iz bolnice sve je krenulo na loše :(. Kćerkica je naglo izgubila apetit, počela je povraćati na sve što pojede, nisamo znali šta se dešava sa bebom. Nakon što se 2 dana stanje nije popravljalo javili smo se našem ljekaru. i isti dan smo završile u bolnici. Tu veče, moja beba, moj mali anđeo je u mom naručju jednostavno samo prestala da diše i ljekari koji su se sakupili u par sekundi samo su konstaovali da je … NIJE JOJ BILO POMOĆI Ne mogu prihvatiti da je nema, bila je sa nama tek 7 dana, ali fali kao da je bila vječnost. Za 7 dana nas je učinila neizmjerno sretnim, ali isto tako i neizmjerno tužnim… Toliko nedostaje da boli… SRCE PUCA OD TUGE

Нема коментара:

Постави коментар