Pas našeg prvog komšije je prije par dana ugrizao moju kćerku koja ima samo 11 godina. Više puta ju je ugrizao za butinu i

Pas našeg prvog komšije je prije par dana ugrizao moju kćerku koja ima samo 11 godina. Više puta ju je ugrizao za butinu i na sreću moj muž je uspio da spriječi da joj nanese teže povrede, jadnica se mnogo uplašila. Nakon toga je uslijedio još veći problem. Pun grad lutalica, a u domu zdravlja nemaju ni jedne bočice seruma. Morali smo ići u susjedni grad i sve to nas pored straha koji smo pretrpili i finansijski mnogo koštalo. Nakon što smo uspjeli nači serum otišli smo i na policiju da prijavimo psa, odnosno vlasnika, našeg komšiju, a u policiji su nam rekli da nema materijala i dokaza za tako nešto, a i da povrede naše kćerke nisu baš tako teške te da se i mi i naša kćerka malo bolje pazimo i čuvamo ubuduće. Bila sam zgoržena… i u povratku kući sam kupila pakovanje otrova za pacove i isto veče poveliku količinu nagurala u komad mesa te prebacila u komino dvoriše. Ujutro me probudila vriska i plač iz komšiniog dvorišta. REX kako su zvali tog psa je umro… iskreno daleko je taj pas bio od pametnog REX-a kojeg svi znamo iz tv serije, bio je obična nedresirana džukela koja je bila konstantna priJetnja za sve nas u naselju. Komšije odprilike znaju šta je dovelo i ko je uzrok smrti njihovog psa, danima nas poprijeKo gledaju, ljute se na mene i muža, ali bolje da se oni ljute na nas nego da živim u strahu da će ta džukela ponovo da ugrize i možda teže povrede nanese mojoj ćerkici. Možda moj postupak i nije baš uredu, ali mislim da bi svaka majka na isti način postupila…