Juče sjedim u mom omiljenom kafiću za šankom i pijem pivu… Za jednim stolom sjede 3 DIJASPORAŠA, nije da ih mrzim, ali nešto ih i ne volim. Kad u kafić ulaze dvije djevojke, ne zna se koja je ljepša, stim što jedna nema nogu i hoda sa štakom, ali bez obzira lijepa kao Bog. Čim su ih spazili ovo dijasporaši počeli su da se smiju i da, kako da kažem, oponašaju šepanje. Tada je jedan od njih ustao i prišao za stol tim djevojkama, a onda je rekao nešto što je zaledilo kako te djevojke tako i sve nas koji smo bili u blizini i da kažem, slučajno, čuli razgovor.
“Jel hoćeš da ti i ja malo prošetamo, a drugarica može da nas sačeka, a i ako krene, koliko vidim neće daleko stići.” rekao je… Već sam bio ustao sa stolice i krenuo da ga naučim pameti, ali ta djevojka kojoj se obraćao mu je tako spustila da nije bilopotrebe za fizičkim obračunom. ” Vidim da i ti sa tim tvojim mozgom takodje nećeš. Ona (misleći na svoju drugaricu) nema nogu, ali ti nemaš pamet. Pitaj nekog da ti objasni šta je gore.” Toliko se naljutio da je samo zgrabio svoje ključeve sa stola i izašao, a par minuta kasnije i njegovo drugari su otišli… Ne mogu da vjerujem kako neko može takve riječi izreći.. TUŽNO!
Нема коментара:
Постави коментар