среда, 26. септембар 2018.

Prošla Nova godina je meni i mojoj sestri uništila živote… Tata i mama su poginuli vraćajući se sa proslave Nove godine. Tata, a ni mama nikada nisu


Prošla Nova godina je meni i mojoj sestri uništila živote… Tata i mama su poginuli vraćajući se sa proslave Nove godine. Tata, a ni mama nikada nisu konzumirali alkohol kada moraju da putuju, pa ni tu veče nisu, ali… mnogi drugi jesu, a i taj momak koji se direktno zabio u mamu i tatu :(… Ostali smo sami ja i moja mlađa sestra, ja 14, ona 9 godina… Do prošlog mjesca smo živjeli kod tetke, mamine sestre, ali ona više ne želi da se brine o nama stoga ćemo moja sestra i ja morati ići po starateljskim porodicama. Najgore mi je što vjerovatno sestra i ja nećemo biti zajedno. Iako sada imam samo 15 godina, za ovih 9 mjeseci sam mnogo sazrio, jednotavno sam morao da preko noći odrastem. Svjestan sam šta čeka moju sestru i mene u godinama koje su ispred nas, stoga sam pokušao moju milu sestricu da pripremim da možda neko vrijeme nećemo živjeti zajedno, a kada sam joj to rekao ona je zaplakala, jako me zagrlila i rekla da ne želi i mene da izgubi. Kada sam prije 9 mjeseci saznao za smrt roditelja mislio sam da nikada neću osjetiti veću tugu i veći bol, na žalost osjetio sam i veću tugu i veću bol… Ne znam bukvalno sam molio tetku da nas čuva barem dko ja ne napunim 18 godina, ali džaba… tetka ne želi ni da čuje za nas. Prvog oktobra će socijalna služba preuzeti brigu nad nama i ko zna gdje ćemo da završimo i moja sestra i ja. Koliko god pokušavam da pronađem način kako da nas zadržim skupa, ne mogu, nemoćan sam. Nesreći, tugi i bolu kada samo moja sestra i ja u pitanaju izgleda nema kraja

Нема коментара:

Постави коментар