– Priredila si mi stvarno fantastičan doček – rekao je ušavši za mnom u kupaonicu. Dok je pogledom prelazio preko mog tijela, u njegovim se očima caklila žudnja. – Nedostajala si mi – šapnuo je privukavši me u zagrljaj. – Ovih godinu dana bez tebe bilo je najusamljenije razdoblje u mom životu.
Srce mi je poskočilo od radosti. Nije li ovo bila najljepša moguća ljubavna izjava nakon dugih godina braka?
Obgrlio me rukama oko struka i počeo nježno milovati. Između njegovih toplih prstiju i mene ispriječila se samo tanka tkanina moje spavaćice.
– Nemaš pojma koliko sam mislio na tebe…
Njegova strast se iz trena u tren sve više rasplamsavala, raspirujući istodobno i plamen u meni. U nekoliko pokreta moja je spavaćica skliznula na pod i sad sam ostala gola pred njim.
– I ti si meni užasno nedostajao – rekla sam i to je bilo sve što sam uspjela izgovoriti jer mi je već zatvorio usta dugim, strastvenim poljupcem. Osjetila sam kako mi cijelo tijelo prožimaju žmarci. Koliko li je samo vremena prošlo otkad smo se posljednji put ovako ljubili. Činilo se, čitava vječnost.
Nešto kasnije u spavaćoj sobi, dok su se naša tijela u neopisivoj strasti stapala u jedno, osjećala sam se najsretnijom ženom na svijetu. Bilo je veličanstveno imati ga ponovno pokraj sebe i biti samo njegova. Te večeri, u njegovu zagrljaju, zaspala sam nakon dugo vremena istinski sretna i spokojna.
Jutro je stiglo brzo, kao da noći nije ni bilo. Probudile su me prve jutarnje zrake koje su prosule zlatno svjetlo po našem krevetu. Podbočila sam se o lakat i zagledala u toliko voljeno lice. Kako sam samo voljela tog muškarca! I kako sam samo bila sretna što je ponovno bio kod kuće. Sada je u mom životu zaista sve bilo savršeno: moja kći Rea bila je na pragu mature, moj muž se konačno vratio doma iz Alžira, gdje je poslovno proveo godinu dana, a ja sam zajedno sa svojom prijateljicom Katarinom trebala otvoriti malu trgovinu u gradu, za što su pripreme već bile u punom jeku.
Nevoljko sam se odvojila od svog usnulog muža i ustala iz kreveta. Prebacivši preko sebe kućni ogrtač i uskočivši u mekane papuče, nečujno sam izišla iz sobe. Voljela sam našu kuhinju okrenutu prema istoku jer je ujutro uvijek bila okupana suncem. Tako je bilo i sada. Zadovoljno se protegnuvši, pristavila sam vodu za čaj. Bila je doduše subota, ali Rea je, kao i svake subote posljednjih tjedana, imala pripreme za maturu. Bacila sam pogled na sat i zaključila da je već trebala ustati.
– Rea! – povikala sam uz stepenice prema katu gdje se nalazila njezina spavaća soba. – Požuri, zlato, da ne zakasniš. Doručak te čeka. Znaš da nije dobro na prazan želudac…
Nisam stigla dovršiti rečenicu jer se Rea već pojavila i sjurila dolje.
– Nisam gladna – promrmljala je kad je ušla za mnom u kuhinju. Na leđima je već imala ruksak i samo je s nogu otpila gutljaj čaja.
S osuđivanjem sam gledala njene podrapane traperice i široku, neurednu majicu.
– Pa to je strašno kako ti izgledaš, dijete – rekla sam poželjevši da je opet ona mala djevojčica kojoj mogu odrediti što će odjenuti. Ali, Rea si više nije dala ništa reći.
– To je hipijevski stil, mama. Ti to ne kužiš!
– Nemoj zaboraviti da se večeras vraća Darija! – povikala sam za njom dok se udaljavala. – Ispeći ću kolač, možeš ga ponijeti sa sobom kad poslije škole podigneš Ivu iz vrtića! Darija će se radovati što si joj sve tako
lijepo pospre…
Moje posljednje riječi izgubile su se u tresku vrata. Kroz kuhinjski prozor mogla sam vidjeti Reu kako brzim korakom hita prema autobusnoj stanici. Kad je počela nositi tu široku odjeću? Već tjednima nisam u prljavom rublju pronašla niti jednu njenu usku majicu ili topić. I svoje kratke suknje gurnula je na najdonju policu u ormaru. Je li to bilo povezano s njezin novim dečkom? Zar on nije volio da nosi odjeću koja naglašava obline?
Na žalost, nisam znala tko je sretnik. No, da je naša kći prvi put istinski zaljubljena, to se na njoj dalo vidjeti već iz aviona.
– Nikakvo čudo. Navršila je osamnaest, ove će godine maturirati – zabrundao je moj muž kad sam mu rekla kako mi se Rea odjednom čini odraslom. Zapravo me mučilo što nisam ništa znala o njenom novom dečku. Kao da je pročitao moje misli, dodao je:
– Uostalom, ne sjećam se ni da si ti u njenoj dobi rekla i jednu jedinu riječ svojim roditeljima o meni. Sjećala sam se toga i ja. Imala sam devetnaest kad smo se upoznali. Ja sam tada bila mlada naučnica u jednom trgovačkom poduzeću, a on sedam godina stariji kolega. Zaljubila sam se u njega čim smo se upoznali i stalno sam se trudila biti u njegovoj blizini. A na božićnoj proslavi odlučila sam krenuti i u osvajački napad.
– Ti si ovdje najzanimljiviji muškarac. Tako si drukčiji od ostalih – rekla sam mu bez imalo uvijanja.
Zbunjeno me gledao.
– Jesi li ti uvijek tako otvorena? – nasmiješio mi se.
– Uglavnom!
Moje iskustvo
Nakon što se cijele večeri više nismo odvajali jedno od drugoga, ponudio je da me odveze kući. No prije nego što je uspio upaliti motor svog automobila, već smo bili jedno drugome u naručju i strastveno se ljubili. Nakon toga odvezli smo se u njegov podstanarski stan i vodili ljubav na njegovom uskom, samačkom krevetu. Bila je to nezaboravna noć, u njegovu sam naručju zaboravila na cijeli svijet.
– Najradije bih ostala cijelu noć ovdje s tobom – rekla sam mu kasnije zaneseno. – Ali, moja mama čeka budna i neće zaspati dok ne čuje okretanje ključa u bravi.
Dvije godine smo držali našu ljubav u tajnosti. Moji su doduše znali da sam zaljubljena, ali u koga, to im nisam htjela reći. Rekla sam im tek kad sam bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Tada sam ih i upoznala s Brunom. Na sreću, već sam bila primljena za stalno na posao, što je ipak pridonijelo tome da moj otac ne iskoči iz kože. Ovako je moj budući muž bio u njegovoj milosti i dobrodošao kao zet.
Baš zato što sam se sjećala sebe u tim mladim godinama, nisam htjela navaljivati na Reu. Bila sam zapravo sigurna da će nam i sama kad bude spremna otkriti ime mladića u kojeg se zaljubila, pa i upoznati nas s njime. Osim toga, sad je bila punoljetna i imala je pravo zadržati svoj privatni život za sebe.
Kad je bila mlađa, muž i ja smo mnogo razgovarali s njom o svemu, pa i o seksu. Raspravljali smo o različitim sredstvima za zaštitu i zajedno pregledavali materijale koje su vezano uz tu temu dobili u školi. Međutim, kasnije se Rea, kad god bi se načela ova tema, počela povlačiti u sebe, što me pomalo brinulo.
Kobne instrukcije
– Ma nema razloga za brigu! Naša mala prolazi kroz stres pred maturu – uvjeravao me muž. Zapravo, i nije mi bilo tako teško zamisliti da je upravo matura bila krivac za boru koja se povremeno duboko urezivala u Reino čelo. Pogotovo problematična bila joj je matematika, no taj smo problem na sreću uspjeli riješiti instrukcijama koje joj je davao Mladen, naš susjed, inženjer informatike. Istodobno, Rea je čuvala Mladenovu kćer Ivu te na taj način popravljala svoj džeparac. Ivina mama, Mladenova žena Darija, vratila se ubrzo nakon poroda na posao.
– Moram raditi. Poludjela bih kad bih bila samo domaćica – objašnjavala mi je jednom kad sam je upitala ne misli li da je Iva još premala da ju odvaja od sebe. Za razliku od moje ambiciozne susjede, mene je život kućanice oduvijek ispunjavao i to sam otvoreno i priznavala.
– Moglo bi se reći da je Iva mala “nezgoda” koju sam ja prouzročila – povjerila mi se hihoćući te večeri kad smo nas nekoliko obitelji iz susjedstva zajedno čekali novu godinu. Vjerojatno je razlog za njenu iskrenost bilo malo previše ispijenog šampanjca.
– Zapravo se Mladen još nije namjeravao ženiti, a još manje imati djecu. Stalno se izgovarao kako nemamo financijske uvjete, no onda je naslijedio ovo gradilište i oveći iznos gotovine od svoje krsne kume. Usprkos tome, još se nećkao, a onda sam ja…
– A onda si mu ti malo pripomogla – završila sam njenu misao, shvaćajući odjednom kako se njihova priča odvijala.
Darija je pripito kimnula glavom i namignula mi.
– Na svoj trideseti rođendan pomislila sam: sad ili nikad! I tako sam prestala piti pilule i ubrzo nakon toga ostala sam u drugom stanju. I tako je sada sve u najboljem redu! Mladen je toliko divan otac da mislim kako bih za koju godinu mogla ponoviti cijelu priču. Mislim, ostati ponovno u drugom stanju. No, do tada mi je najvažniji posao. Baš sam sretna što mogu računati na Reu. Tvoja kći je pravo zlato!
Rea je pet puta u tjednu podizala malenu Ivu iz vrtića i čuvala je dok se Darija ne bi vratila doma. Prije šest tjedana preuzela je i čišćenje kuće i kuhanje jer je Darija morala u toplice zbog ozljede jednog kralješka. U posljednje sam vrijeme svoju kćer viđala samo ujutro, za doručkom, no sada se sve trebalo vratiti na staro jer se Darija navečer vraćala kući.
Bog zna kako je Rein dečko gledao na taj njezin posao. Bilo je očito da uz školu i čuvanje djeteta ne može imati puno vremena za tog mladića. No, zato je uvečer provodila sate i sate s njim na mobitelu iza zatvorenih vrata.
– Pusti me na miru i prestani mi postavljati ta svoja glupa pitanja! – obrecnula se na mene kad sam joj jednog popodneva ponovno postavila pitanje vezano uz njenu tajanstvenu ljubav. – Ne miješaj se toliko u moj život!
Prestrašeno sam gledala za njom dok je hitala prema susjedovoj kući, u jednoj ruci držeći kolač koji sam ispekla za Darijinu dobrodošlicu, a u drugoj malenu Ivu. Što li se to s njom događalo? Kako li je to samo razgovarala sa mnom? A da mi možda nije zatajila neke loše ocjene u školi? Nedavno je pisala test iz matematike i možda su već stigli rezultati. U svakom slučaju, odlučila sam ozbiljno razgovarati s Reom o tom njenom čudnom ponašanju u posljednje vrijeme. I o tim njenim mučninama pred testove. Možda bi joj pomoglo neko biljno sredstvo za umirenje.
– Rea je zaslužila svaku pohvalu! Prekrasno je brinula
o kući dok me nije bilo. Ne bih ni sama bolje – Darija je na sva usta hvalila našu kćer u nedjelju ujutro kad mi je došla vratiti pladanj od kolača. Usput mi se srdačno zahvalila na lijepom iznenadenju i upitala me zašto nisam sama došla do nje. – Bili smo pozvani na rođendan jednog Bruninog kolege s posla. Bilo je već prilično kasno kad smo se vratili doma, a i kod vas je bio mrak.
Rein trbuh
Od tog je dana prošlo dosta vremena, a da nisam vidjela Dariju. Katarinina i moja trgovina počela je s radom i imala sam drugih briga od druženja sa susjedima. Gotovo mjesec dana kasnije srele smo se sasvim slučajno
u gradu i dogovorile za popodnevnu kavu.
– Ispeći ću kekse za Ivu. Znam da ih jako voli – ponudila sam se.
– Nema potrebe, Ana – Darija je odmahnula glavom. – Odvela sam jučer Ivu k mojoj mami. U vrtiću obavljaju nekakve radove pa će neko vrijeme biti zatvoren.
Kao što smo se i dogovorile, tog popodneva došla je k meni. Dok sam nam kuhala kavu, ona je pripovijedala o svom boravku u toplicama.
– Odsad ću raditi samo pola radnog vremena, tako ću moći sama brinuti o Ivi – izvijestila me.
Navodno su joj ondje, kako je rekla, napravili detaljne pretrage i pored ukliještenog živca utvrdili povišene masnoće u krvi te upalu želučane sluznice. Savjetovali su joj neka malo stane na loptu s poslom i ona je upravo to namjeravala učiniti.
– Već sam razgovarala sa šefom – nastavila je – i on se slaže sa skraćenim radnim vremenom. Uvjerila sam ga da posao neće trpjeti, a njemu je to u krajnjoj liniji najvažnije. Tako ću već od sljedećeg tjedna sama voditi Ivu u vrtić i podizati je. Možeš to, molim te, prenijeti Rei?
– Zašto joj ne kažeš sama? – začuđeno sam je pogledala. – Mladen joj gotovo svaku večer daje instrukcije iz matematike.
– Ne znam – Darija je slegnula ramenima. – Jučer je nisam vidjela, a ni prekjučer. Možda zato što Mladen u posljednje vrijeme, puno radi i kasno dolazi doma pa nema vremena za instrukcije.
Čudno! I jučer i prekjučer Rea je, kao i obično, izišla iz kuće i kasno se vratila doma.
– Onda je vjerojatno sa svojim dečkom – zaključila sam naglas. – Znaš da se Rea zaljubila? Ma da, ni nama nije ništa rekla, ali vidim po njoj da je u oblacima!
Navečer, dok se Rea uređivala, ponovno sam načela tabu temu o dečku.
– Sigurno će mu biti drago što ćeš sada imati više vremena za njega – okolišala sam. – Izlazite li i večeras zajedno? Hoće li možda doći po tebe? Ako dođe, mogla bi ga pozvati da nakratko uđe.
– Ne pada mi na pamet! – njezine tamne oči ljutito su sijevnule. – I prestani se toliko miješati! Sve što trebaš znati jest to da sam sada punoljetna i da mogu raditi što hoću!
Prestrašeno sam ustuknula. Već sam zaustila da joj odgovorim onom dobro poznatom “tako dugo dok si pod našim krovom…”, ali ipak to nisam učinila. Ovaj put bi to, s obzirom na krajnje napetu situaciju, bilo sasvim neprimjereno. Ponovno sam prekorila samu sebe radi svoje znatiželje i ponovno se podsjetila da ni ja nisam bila mnogo drukčija u njenim godinama. Zato sam odlučila ne čeprkati po njenoj intimi i ne tražiti da mi otkriva svoje tajne. No, onda je osvanuo taj jezivi dan kad je tajna sama izišla na vidjelo…
Imala sam termin kod frizera i upravo bila na putu prema salonu kad sam ugledala neobičan prizor. Nedaleko od mene niz ulicu stajali su Mladen i naša Rea. Već bi to samo po sebi bio neobičan prizor, no oni su upravo izišli iz liječničke ordinacije. A onda i taj pogled kojim su jedno drugo gledali. Kad su se trenutak kasnije poljubili, od šoka sam ostala bez zraka. No, ni to nije bilo najgore. Najgore je tek trebalo uslijediti kad je nakon poljupca Mladen položio ruku na Rein trbuh!
Odjednom mi se počelo vrtjeti u glavi. O Bože, ne, vrištalo je u meni! Nemoj da to bude istina!
Zgranutoj od onoga što sam upravo vidjela, na tren mi je bilo hladno, a na tren vruće kao da imam temperaturu. U meni je divljala oluja osjećaja, a nevjerojatan prizor koji sam upravo vidjela prikovao me za moje vozačko sjedalo. Kad sam konačno ponovno postala sposobna za nekakvu reakciju i drhtavih koljena izišla iz auta, Mladen i Rea već su ušli u njegov automobil i odvezli se. U glavi mi je zvonilo i bubnjalo dok sam se primicala ulazu iz kojeg je maloprije moja kći izišla s našim susjedom. Na zlatnoj mesinganoj ploči stajalo je “ginekološka ordinacija”. Znači ipak!
Sve je jasno
Oko mene se odjednom sve počelo okretati. Pa naravno! Sve je sad bilo kristalno jasno. I široka odjeća i njezino čudno ponašanje. Niti njezine mučnine nisu bile uzrokovane stresom zbog učenja kako sam mislila. Rea je bila trudna! A otac je, bez sumnje, bio obiteljski čovjek – naš susjed i prijatelj!
Mladen i naša kći! Kako je to moguće? Kako je mogao biti tako beskrupulozan i zavesti naše dijete! Rea je tek navršila osamnaest, a on je dvostruko stariji od nje. Kako je samo mogao tako iznevjeriti naše povjerenje? I koliko dugo je to sve trajalo? Moralo je početi još i prije Darijinih toplica. Kako je bilo moguće da nisam ništa primijetila?
Moj cijeli svijet se počeo urušavati. Morala sam misliti na Dariju koja je, kao i Bruno i ja, živjela u neznanju. Morala sam misliti i na malenu Ivu.
Ukočenih udova i pogleda, odvezla sam se ravno k mužu na posao i ispričala mu što sam upravo vidjela. Ni on nije mogao vjerovati da to može biti istina i pokušavao me
uvjeriti da sam nešto pogrešno shvatila.
– Da si ti vidio ono što sam ja vidjela, ne bi sada ovako govorio! – nestrpljivo sam ga prekinula. – Idem sada ravno k toj ništariji i pozvat ću ga na red!
Bruno je imao još jedan važan sastanak i morao je ostati na poslu. Molio me da pričekam dok i on dođe kući i da ništa ne poduzimam bez njega.
– Pokušaj se smiriti. Zajedno ćemo to razjasniti.
No, doma me čekao još veći šok. Tek što sam zakrenula u našu ulicu, ugledala sam pred Darijinom i Mladenovom kućom taksi. U njemu je sjedila mala Iva, i baš kad sam htjela poći prema njoj, iz kuće je s putnom torbom u ruci izletjela Darija. Lice joj je bilo otečeno od plača dok je hitala prema taksiju. Odmah iza nje na dovratku se pojavio Mladen.
– Molim te, Darija, vrati se! – povikao je za njom, no ona se nije osvrnula.
– Nosi se dovraga! – samo mu je doviknula preko ramena prilazeći taksiju. – Javit će ti se moj advokat pa ćeš s njim razgovarati.
A onda je ugledala mene.
Tvoja kći, ta podla zmija, zavela je mog muža. Jesi li znala za to? Rea će roditi njegovo dijete! Mladen mi je to upravo priznao.
Dalje je nastavila vikati, neprestano ponavljajući kako je Rea zavela njenog muža.
– Mislim da je prije bilo obrnuto – bilo je jedino što sam uspjela prozboriti osjećajući kako me oblijeva vrućina.
Oni se vole
No, Darija je već ušla u taksi i on je krenuo. Taman kad sam se bijesno okrenula prema Mladenu, on je zalupio vratima. No nije se smio izvući tek tako. Kad sam se ljutitim korakom uputila za njim, odjednom se pored mene stvorila Rea.
– Nemoj, mama – uhvatila me za ruku i natjerala da stanem. – Mladen će danas popodne doći k nama, kad se tata vrati s posla, i onda ćemo o svemu razgovarati.
– O čemu to? – glas mi je bio histeričan. – O tome kako ti je napravio dijete?
Nisam više mogla kontrolirati svoj bijes i sad sam, ne obazirući se na susjede, doslovce urlala na nju.
– Prokletstvo, Rea! Kako si to mogla učiniti Dariji?
Rea je počela plakati.
– Molim te, idemo unutra. Ili hoćeš da nas cijelo susjedstvo čuje?
Stisnula sam usnice i šutke krenula prema kući. Bila je u pravu. Nisu svi morali znati kakvu je sramotu doživjela naša kuća.
Prvo na što sam pomislila bio je abortus.
– Koliko si trudna? – upitala sam je drhtavim glasom.
– U jedanaestom sam tjednu trudnoće i namjeravam zadržati dijete! – prkosno mi je odgovorila isturivši bradu. – Volim Mladena i on voli mene.
– Pa jesi li ti sasvim izgubila razum? – provalilo je iz mene. – Znaš li ti što to znači? Mladen već ima ženu i dijete, tko će biti otac tvom djetetu?
– Razvest će se.
– A što ako neće?
Isti ovaj argument predočio joj je i Bruno, no Rea je ostajala tvrdoglavo pri svome. A onda je došao i Mladen. I on nas je uvjeravao da voli našu kćer i da se namjerava razvesti od svoje žene.
– Da Darija nije ostala trudna, nikada se ne bih oženio njome. Zapravo smo već bili pred raskidom, ali onda se to neplanirano dogodilo. Ovo što osjećam prema Rei, to je prava ljubav. Nikad nikoga nisam volio kao vašu kćer.
– Mladen me nije zaveo – nadovezala se sada i Rea. – I ja sam to htjela isto koliko i on jer se volimo. Pokušali smo se oduprijeti toj ljubavi, ali ne možemo jedno bez drugoga!
Nakon njihova izlaganja sjetila sam se kako mi se Darija povjerila da je namjerno prestala piti pilule i natjerala Mladena na brak. Je li osjećala da ju je namjeravao ostaviti? Vjerojatno.
– Nemojte nas pokušavati razdvojiti i nemojte me tjerati da biram, jer se neću moći odreći voljenog čovjeka – rekla je Rea, odjednom u maniri sasvim odrasle i ozbiljne žene.
I tako, što smo drugo mogli nego poslušati je. Ako je to zaista bio njen izbor, što smo mi tu mogli promijeniti. Uostalom, njihova veza i nije bila toliko strašna koliko se na prvi pogled činilo. U međuvremenu su se Darija i Mladen razveli. Ona se posvetila karijeri i navodno je već uplovila u novu vezu. Malena Iva provodi mnogo vremena s Mladenom i Reom, koju od ranije neizmjerno voli jer je provela s njom više vremena nego s rođenom majkom. Bruno i ja, mi ćemo uskoro postati sretni djed i baka, a Rea je na naše neizmjerno zadovoljstvo odlučna upisati studij biokemije čim dijete malo poraste. I tako je sve ponovno sjelo na svoje mjesto. Danas se samo mogu nasmiješiti kad se sjetim kako sam mislila da mi se srušio cijeli svijet i da nikad više neću biti sretna.
Support
About
Privacy
Terms
Нема коментара:
Постави коментар