Djevojka iz snova

Žamor publike, toplina dvorane, onaj poseban naelektrizirani zrak koji nastane kada je dvorana dupkom puna i kada svi pjevaju u glas kao jedan. Skandiranje, povici odobravanja, ljubav koja struji prema njoj. Raširila je ruke i upijala pulsiranje koje ju je zapljuskivalo poput valova. Kažu da pjevači žive upravo za tu energiju koju razmjenjuju sa publikom i Savannah Love je potpuno shvaćala tu teoriju. Posljednji koncert njene svjetske turneje upravo je završio u Jacksonu, njenoj državi Mississippi. Tamo je uvijek započinjala i završavala turneju, a ovaj koncert je bio besplatan za sve koji su bili u dvorani. Bili su to najvjerniji obožavatelji koji su je pratili od početka karijere i koji su dobili ulaznice preko nagradne igre organizirane na društvenim mrežama. Disala je duboko, znoj joj je natopio kostim, plesači su također bili zadihani i umorni, ali svima im je na licu bio osmijeh. Bio je tu i njen bend, ljudi koji su s njom radili već gotovo dvadeset godina. Samo neki su otišli dalje, većina ih je ostala s njom kroz sve ove godine. Zagrlila ih je, svakoga ponaosob, zahvalila im na izvrsnom nastupu, još jednom se naklonila publici i nestala u mraku iza pozornice. U garderobi je vladao mir i tišina, bila je jednostavna, ali u njoj su bile bijela sofa, stolić sa flaširanom ohlađenom vodom, nešto svježeg voća i to je bilo uglavnom to. Nije bila zahtjevna i nikada od organizatora nije tražila neke nemoguće zahtjeve. Ako je željela neku određenu vrstu čokolade, pića ili bilo čega drugoga nabavila bi i donijela to sama. Nije voljela lažni sjaj i glamur, voljela je samo rock i uživala je u nastupima jednako kao i prvoga dana. Imala je moćan glas koji je odgovarao toj vrsti muzike, pomalo promukao, prepoznatljiv. Kada bi njena pjesma počela na radiju svi su odmah znali o kome se radi, nije bilo zabune. Samo Savannah Love pjevala je tako. Sama je skladala svoje pjesme, bila je nadarena za to. Od kada je znala za sebe prebirala je po gitari i pjevušila melodije.

– Hej Savannah, izvrstan nastup -rekla je njena asistentica i vjerna prijateljica Ashley Cole, visoka plavuša, vitka i zgodna. Ona joj je bila desna ruka u svemu i bila uz nju na svakom koncertu, na svakom kontinentu, državi i gradu gdje je nastupala. -Hvala, pomalo mi je žao što je kraj. Imam osjećaj da bih ovako mogla još barem mjesec dana – rekla je Savannah. – Mislim da si dosta toga odradila ove godine, vrijeme je za odmor – rekla je njena dobra vila i ona koja se uvijek brinula da s njom bude sve u redu i da se ne zamara previše. – Gdje ćeš sada, u Los Angeles ili u New York? – pitala ju je Ashley jer je tamo imala stanove, u svakom gradu po jedan, moderne lijepo uređene prostore gdje je živjela između turneja i nastupa. -Znaš što, mislim da neću ni u jedan ni u drugi. Zaželjela sam se svoga Mississippija, njegove vrućine, divljine, ostat ću ovdje. – Šališ se, mislila sam da se nikada nećeš vratiti ovamo. – E pa prevarila si se, vuče me moja rodna gruda, moram se vratiti. Želim si ovdje stvoriti dom.

Stanovi u L.A. – u i N.Y.- u više mi ne hrane dušu nakon turneja. To su samo spavaonice, ničega nema tamo – rekla je Savannah otpijajući vodu iz bočice. – A čega ima u Mississippiju, osim vlage i komaraca? – pitala je Ashley smijući se. – Ti si sjevernjačka cura pa to ne možeš razumjeti, ali ima nešto spokojno u malim južnjačkim gradićima, ljudi te poznaju, druže se međusobno… -govorila je Savannah pomalo afekti-rajući, kružeći bočicom po zraku. -Ma daj, mislila sam da si iza sebe ostavila sve to onda kada si otišla i da si prekinula sve veze sa takvim načinom života – čudila se Ashley. Bile su bliske kao sestre i znala je sve o njoj, pa i razloge zašto je otišla. -Valjda me stižu godine, pomalo umor, nostalgija. Ne znam što, ali već duže razmišljam o tome. -Koliko dugo? – Već dvije, tri godine – rekla je Savannah i sama se čudeći.

– I gdje ćeš živjeti? – pitala je njena praktična asistentica. – Ne znam, angažirala sam agenta za nekretnine da mi nađe nešto u Madisonu. Ima tamo lijepih kuća, nemoj misliti da tamo živi samo bijela sirotinja, jer nije tako. Dok sam ja odrastala grad se razvijao i doselili su se mnogi i sagradili prava zdanja. Namjeravam kupiti jedno od njih. Bog mi je svjedok da imam dovoljno novca da si ga i priuštim. Zašto ne? Vraća se mala Savannah Love, za koju nitko nije mario ni pišljivog boba i koja nije bila predodređena za uspjeh. Želiš li poći sa mnom? – pitala je Ashley. – Zašto ne? Moglo bi biti zabavno – odgovorila je njena asistentica. Ni jedna ni druga nisu znale u što se upuštaju, ali su se zavjerenički nasmijale jedna drugoj. U tom trenu netko je zakucao na vrata i rekao – Savannah, red za autograme proteže se petsto metara, molim te dođi ako misliš da odemo odavde prije dva sata ujutro. Odložila je bočicu s vodom i zaputila se prema izlazu kako bi se još jednom susrela sa svojom divnom publikom. Potpisivanje fotografija i davanje autograma trajalo je uistinu dugo. lako je bila umorna, nikada nije propustila takav način druženja sa svojom publikom. U posljednje vrijeme svi su se željeli i fotografirati s njom, selfiji su bili neizbježni i ona se morala prilagoditi tome. Sama nije baš puno marila za društvene mreže, to joj je oduzimalo previše vremena i energije koju je željela trošiti na stvaranje muzike i neka svoja zadovoljstva poput slikanja i čitanja. Zato je taj dio potpuno prepustila Ashley koja se brinula da bude prisutna tamo gdje je trebalo, najavljivala je njene koncerte i pojavljivanja u javnosti na Facebooku, stavljala fotografije na Instagram, i čavrljala na Tvvitteru s obožavateljima. Savannah nije objavljivala provokativne fotografije u kupaćim kostimima, kraj bazena, na plaži ni ništa slično. Njene fotografije bile su pomalo umjetničke, uvijek u kostimima s nastupa, kožnim hlačama, korzetima, kako sjedi na svom Harleyu, sa gitarom nemarno obješenom na ramenima. To su bile slike koje je odobravala za objavu. Sanjive slike napućenih usana u ranu zoru na Baliju prepuštala je onima koje su živjele od takvih fotografija. Ona je imala posao i shvaćala ga je ozbiljno, a sebe je vidjela kao rokericu, a ne starletu. Cijeli njen svjetonazor opirao se tome da cijelu svoju intimu izloži na pladnju. Dozirala je to onoliko koliko je njoj odgovaralo i točka.

– Savannah, zaspat ću na nogama -rekla je Ashley zijevajući dok joj je dodavala još jednu hrpu fotografija za podijeliti obožavateljima. Mahnula je zaštitarima i dala im već unaprijed potpisane fotografije i dala im da ih podijele, a ona je rekla:

– Društvo, moram ići. Vidimo se! Uzela je Ashley pod ruku i pojurila prema izlazu. Kada je došla u hotel priuštila si je dugačku mirisnu kupku. Mišići su joj bili napeti kao struna, dobro bi joj došla masaža. Možda ujutro pozove nekoga iz hotela da joj rezervira termin za jednu opuštajuću seansu.